ostalo
MLADI I RELIGIJA
Pravo na slobodu mišljenja cijeni velika većina ljudi. Religija je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi i prisutna je među ljudima svih ekonomskih statusa i svih obrazovnih skupina. Religija je vjerovanje u različite oblike božanstva.
U većem dijelu Evrope, kao i u mnogim zemljama svijeta ljudi ne pridaju važnost čtanju Biblije ili drugih vjerskih knjiga.
Rezultat jedne nedavno provedene ankete u Njemačkoj pokazuje da u toj zemlji približno 1% - čita Bibliju vrlo često, 2 % - često, 19% - rijtko i gotovo; 78% - nikada. Ove bi brojke vjerovatno bile slične i u drugim zemljama. Madi gotovo cijelog svijeta nisu dovoljno upućeni šta je religija i šta treba da očekuju od religije. Kada se rodiš ne možeš birati gdje ćeš se roditi niti ko će te roditi niti kojoj ćeš religiji pripadati, tako da je uvriježeno mišljenje da se čovijek rodi sa predodređenošću. Na svijetu postoji veliki broj religijskih kultura. Većinom su to organizirane religije, a religije treba da zadovolje duhovne potrebe ljudi. Mnogi su mladi znatiželjni, i možda čak i više od bilo koje druge dobne grupe žele znati šta se događa i zašto. Da li im religija može dati objašnjenja, zašto vlada ovakva situacija u svijetu i šta mogu očekivati u budućnosti? A to je ono što mlada generacija želi znati. Iako je uvriježeno mišljenje da mladi žive samo za danas, neke ankete otkrivaju nešto drugačiju sliku. One pokazuju da mladi itekako zapažaju što se događa oko njih i na osnovu toga zaključuju kakav će život vjerovatno biti u budućnosti. I mada su mladi veoma optimistićni većina ih u budućnost gleda s dozom tjeskobe. Mnogi mladi ljudi već su se upleli u kriminal, nasilje i zloupotrebu droga. Kad mladi ljudi sa očajem i tjeskobom gledaju na ljudsko društvo oni se znajući to ili ne, slažu sa viđenjima religija. U religijama su iznošene današnje činjenice da su nastupila kritična vremena. Zašto kritična vremena, zato što se s njima teško izlazi na kraj. Pored svega ovoga sama činjenica da je sada period kada tehnologija i nauka rapidno napreduju, te da se u većini slučajeva religija kosi sa osnovnim principima velikog broja modernih nauka, lančano povezano se može zaključiti da sve ovo jako utiče na mlade. Naime opštepoznata je činjenica da se danas nastoji što više educirati te da se to može jedino kroz napredovanje savremenih naučnih disciplina. U cijelom ovom procesu najviše direktnog učešća imaju upravo mladi koji pored toga upadaju direktno u ruke okrutnog kapitalističkog i korumpiranog svijeta u kojem su moral i principijelna načela jednostavno potisnute u teži oblik drugog plana. Također veliki problem u svemu ovome je nedovoljan društveni pristup ovom problemu, tačnije jako slaba povezanost i nezainteresovanost institucija koje bi se ovim problemom trebale baviti, za njegovo pravovremno rješavanje.
Civilizacija neće čekati da se mi nakanimo da ovaj nemoralni i jednostavno grubo rečeno, izopačeni savremeni svijet, napokon odlučimo promjeniti. Sve veći problem jeste i nedovoljna edukacija i usmjeravanje već u prvim godinama života koje su, naime, ključne kod stvaranja ličnosti. Tome je kriva najosnovnija socijalna i moralna jedinica društva – porodica.
Da bi muslimani napustili frustrirajuću poziciju evropskog Drugog i pridružili se zajednicama koje, nasuprot Boga, vrlo često i rasistički i šovinistički, čuvaju poziciju evropskog Prvog, moraju prevazići međunarodni kult žrtve. Ne plakati i ne žaliti zbog nepovjerenja. Neka instituti za istraživanje ratnih zločina postanu opća briga svake odgovorne politike. Neka tužba protiv SR Jugoslavije svakog dana u svakom pogledu sve više raste. Neka Kongresna biblioteka u Washingtonu svake godine bude bogatija za nekoliko knjiga bosanskih muslimana prevedenih na engleski jezik. Ali, oslobodimo javnu scenu za kulturu života, za kulturu polemike, iz koje, i to je iznimno važno, mladi ljudi ne smiju biti isključeni.
Malo će ko priznati: znatan broj mladih, u ovoj postratnoj bosanskoj zbilji, konzervativniji je i anahroniji od srednje generacije. Kao što je današnjoj srednjoj generaciji komunistički jugoslavenski sistem (tada su bili mladi!) predstavljao ideologiju u koju su zanosno vjerovali, tako je danas mlađim generacijama islam impregniran romantičarskim bošnjačkim nacionalizmom neupitna ideologija. Nisu imali vremena ni mogućnosti da upoznaju drugo kroz obrazovni i paraobrazovni sistem. To je izvanredan oslonac za pripadnike traumatizirane zajednice. Otuda, recimo, i uspjeh vehabizma. Lahak za naučiti, afirmira neznanje, dovoljan kratki kurs... Nema polemike, nema čitanja drugog, nema razgovora. Taj virus neznanja širi se našom zajednicom. Ne primjećujemo ga, znači da je tu. Treba ga pobijediti proizvodnjom neideološkog znanja. Zato su dobra i poželjna gostovanja dobronamjernih ljudi iz svijeta kojem pripadamo, čak i kad nas on neće, čak i kad iz njega, poraženi odbijanjem, bježimo. Zato preporučujem za čitanje knjigu Tariqa Ramadana Biti evropsli musliman, nedavno prevedenu i objavljenu kod nas.
Samir Bajraktarević, prof.
Pravo na slobodu mišljenja cijeni velika većina ljudi. Religija je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi i prisutna je među ljudima svih ekonomskih statusa i svih obrazovnih skupina. Religija je vjerovanje u različite oblike božanstva.
U većem dijelu Evrope, kao i u mnogim zemljama svijeta ljudi ne pridaju važnost čtanju Biblije ili drugih vjerskih knjiga.
Rezultat jedne nedavno provedene ankete u Njemačkoj pokazuje da u toj zemlji približno 1% - čita Bibliju vrlo često, 2 % - često, 19% - rijtko i gotovo; 78% - nikada. Ove bi brojke vjerovatno bile slične i u drugim zemljama. Madi gotovo cijelog svijeta nisu dovoljno upućeni šta je religija i šta treba da očekuju od religije. Kada se rodiš ne možeš birati gdje ćeš se roditi niti ko će te roditi niti kojoj ćeš religiji pripadati, tako da je uvriježeno mišljenje da se čovijek rodi sa predodređenošću. Na svijetu postoji veliki broj religijskih kultura. Većinom su to organizirane religije, a religije treba da zadovolje duhovne potrebe ljudi. Mnogi su mladi znatiželjni, i možda čak i više od bilo koje druge dobne grupe žele znati šta se događa i zašto. Da li im religija može dati objašnjenja, zašto vlada ovakva situacija u svijetu i šta mogu očekivati u budućnosti? A to je ono što mlada generacija želi znati. Iako je uvriježeno mišljenje da mladi žive samo za danas, neke ankete otkrivaju nešto drugačiju sliku. One pokazuju da mladi itekako zapažaju što se događa oko njih i na osnovu toga zaključuju kakav će život vjerovatno biti u budućnosti. I mada su mladi veoma optimistićni većina ih u budućnost gleda s dozom tjeskobe. Mnogi mladi ljudi već su se upleli u kriminal, nasilje i zloupotrebu droga. Kad mladi ljudi sa očajem i tjeskobom gledaju na ljudsko društvo oni se znajući to ili ne, slažu sa viđenjima religija. U religijama su iznošene današnje činjenice da su nastupila kritična vremena. Zašto kritična vremena, zato što se s njima teško izlazi na kraj. Pored svega ovoga sama činjenica da je sada period kada tehnologija i nauka rapidno napreduju, te da se u većini slučajeva religija kosi sa osnovnim principima velikog broja modernih nauka, lančano povezano se može zaključiti da sve ovo jako utiče na mlade. Naime opštepoznata je činjenica da se danas nastoji što više educirati te da se to može jedino kroz napredovanje savremenih naučnih disciplina. U cijelom ovom procesu najviše direktnog učešća imaju upravo mladi koji pored toga upadaju direktno u ruke okrutnog kapitalističkog i korumpiranog svijeta u kojem su moral i principijelna načela jednostavno potisnute u teži oblik drugog plana. Također veliki problem u svemu ovome je nedovoljan društveni pristup ovom problemu, tačnije jako slaba povezanost i nezainteresovanost institucija koje bi se ovim problemom trebale baviti, za njegovo pravovremno rješavanje.
Civilizacija neće čekati da se mi nakanimo da ovaj nemoralni i jednostavno grubo rečeno, izopačeni savremeni svijet, napokon odlučimo promjeniti. Sve veći problem jeste i nedovoljna edukacija i usmjeravanje već u prvim godinama života koje su, naime, ključne kod stvaranja ličnosti. Tome je kriva najosnovnija socijalna i moralna jedinica društva – porodica.
Da bi muslimani napustili frustrirajuću poziciju evropskog Drugog i pridružili se zajednicama koje, nasuprot Boga, vrlo često i rasistički i šovinistički, čuvaju poziciju evropskog Prvog, moraju prevazići međunarodni kult žrtve. Ne plakati i ne žaliti zbog nepovjerenja. Neka instituti za istraživanje ratnih zločina postanu opća briga svake odgovorne politike. Neka tužba protiv SR Jugoslavije svakog dana u svakom pogledu sve više raste. Neka Kongresna biblioteka u Washingtonu svake godine bude bogatija za nekoliko knjiga bosanskih muslimana prevedenih na engleski jezik. Ali, oslobodimo javnu scenu za kulturu života, za kulturu polemike, iz koje, i to je iznimno važno, mladi ljudi ne smiju biti isključeni.
Malo će ko priznati: znatan broj mladih, u ovoj postratnoj bosanskoj zbilji, konzervativniji je i anahroniji od srednje generacije. Kao što je današnjoj srednjoj generaciji komunistički jugoslavenski sistem (tada su bili mladi!) predstavljao ideologiju u koju su zanosno vjerovali, tako je danas mlađim generacijama islam impregniran romantičarskim bošnjačkim nacionalizmom neupitna ideologija. Nisu imali vremena ni mogućnosti da upoznaju drugo kroz obrazovni i paraobrazovni sistem. To je izvanredan oslonac za pripadnike traumatizirane zajednice. Otuda, recimo, i uspjeh vehabizma. Lahak za naučiti, afirmira neznanje, dovoljan kratki kurs... Nema polemike, nema čitanja drugog, nema razgovora. Taj virus neznanja širi se našom zajednicom. Ne primjećujemo ga, znači da je tu. Treba ga pobijediti proizvodnjom neideološkog znanja. Zato su dobra i poželjna gostovanja dobronamjernih ljudi iz svijeta kojem pripadamo, čak i kad nas on neće, čak i kad iz njega, poraženi odbijanjem, bježimo. Zato preporučujem za čitanje knjigu Tariqa Ramadana Biti evropsli musliman, nedavno prevedenu i objavljenu kod nas.
Samir Bajraktarević, prof.
:: zadnji put ažurirano: 29-06-2007 :: jezik: BS
